Strast, vizija i djelovanje Fridtjofa Nansena, neobičnog humanitarca

Uoči ovogodišnje UNHCR-ove Nansen nagrade za izbjeglice, osvrnut ćemo se na život i postignuća norveškog pionira čije ime nosi ova nagrada.

Prije stotinu godina Fridtjof Nansen – norveški humanitarac, istraživač, diplomat i znanstvenik – dobio je Nobelovu nagradu za mir. U svom navođenju, povjerenstvo za odabir pohvalilo je Nansena “zbog njegove vodeće uloge u repatrijaciji ratnih zarobljenika, u radu međunarodne pomoći i kao visokog povjerenika za izbjeglice Lige naroda”.

Ali tko je bio Nansen? I kako je čovjek koji je započeo svoj profesionalni život istražujući anatomiju sićušnih morskih crva završio bavljenjem humanitarnim posljedicama Prvog svjetskog rata i raspada carstva Romanovih, Habsburga i Otomanskog carstva?

Najveći polarni istraživač za kojeg vjerojatno nikada niste čuli

Nansenova postignuća kao državnika i humanitarca izgrađena su na slavi i bogatstvu koje je stekao kao neustrašiv i inovativan istraživač. Njegov prvi pothvat Arktičkim oceanom dogodio se 1882., kada je imao samo 20 godina, na brodu za lov na tuljane (iako mu je glavni zadatak bio proučavanje divljih životinja). Godine 1888. napravio je prvi kopneni prelazak Grenlanda – postignuće koje ga je učinilo herojem nacije.

Ali možda je njegov najslavniji podvig kao istraživača ipak njegova ekspedicija na Sjeverni pol. Nansen je 1893. isplovio Framom, brodom koji je posebno izgradio za putovanje, i nije se vratio tri godine. Iako nije stigao do Sjevernog pola, postavio je rekord za najsjeverniju točku na Zemlji do sada dosegnutu.

To je izazvalo potpunu Nansen-maniju, kako u Norveškoj tako i u inozemstvu – posebice u Britaniji. Među istraživačima koji su tražili njegov savjet, blagoslov i financiranje bili su Roald Amundsen (koji je čak posudio Fram za svoju ekspediciju na Antarktik), Ernest Shackleton i Robert Falcon Scott.

Tranzicija prema veleposlaniku, državniku i poborniku izbjeglica

Dok je Norveška agitirala raskid svoje unije sa Švedskom, Nansen je bio zadužen za diplomatsku ofenzivu i kampanju za odnose s javnošću. Nakon stjecanja neovisnosti 1905. godine, postao je veleposlanik u Britaniji, gdje ga je obožavalo otmjeno društvo, i kraljevska obitelj.  

To mu je bila odskočna daska za širi međunarodni angažman nakon Prvog svjetskog rata. Popularnom, slavnom i cijenjenom zbog  iskrenosti i poštenja, Nansenu su povjerene uloge koje političke figure sa stranačkom pripadnošću nisu mogle preuzeti. “Utjecajne ljude je nekako privukla Nansenova osobnost”, napisao je njegov biograf Roland Huntford.

Liga naroda 1921. imenovala je Nansena prvim visokim povjerenikom za izbjeglice, i na toj je poziciji  bio do svoje smrti 1930. Odmah se posvetio pronalaženju rješenja za ruske emigrante koji su pobjegli nakon boljševičke revolucije; za izbjeglice iz Grčke i Turske raseljene zbog raspada Otomanskog Carstva i Turskog rata za neovisnost te za  Armence u bijegu.

Još jedna stota obljetnica za slavlje: Nansenova putovnica

Nansen je uvidio kako je jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju izbjeglice nedostatak međunarodno priznatih identifikacijskih dokumenata. To je velikim dijelom bilo zbog gotovo istodobnog pada triju imperija,  i novih  ideoloških animoziteta poslijeratnog doba, što je značilo da je europska karta bitno prekrajana i da su zemlje podrijetla nekih izbjeglica prestale postojati. Naime, nova je sovjetska vlada oduzela državljanstvo svima koji su pobjegli u inozemstvo bez njezina dopuštenja. Kao rezultat toga, milijuni ljudi koji su pobjegli iz svojih domova odjednom su postali i  apatridi.

Nansenovo rješenje bila je “Nansenova putovnica”. Prvi put izdana 1922., služila je i kao identifikacijski dokument i kao putna dozvola koja je ljudima omogućavala traženje posla u trećim zemljama, izvan granica države koja im je bila domaćin. Oko 450.000 Rusa i Armenaca dobilo je Nansen putovnice. Oni koji su si to mogli priuštiti morali su platiti pet zlatnih franaka da bi je dobili. Do vremena kada je putovnica ukinuta 1942., priznalo ju je više od 50 zemalja.

Nansenov humanitarni rad protezao se mnogo dalje od pomoći izbjeglicama

Kao što navodi njegova Nobelova nagrada, Nansen je otprilike u isto vrijeme bio angažiran u brojnim drugim aktivnostima kako bi pomogao drugima kojima je humanitarna pomoć bila prijeko potrebna. To je uključivalo napore zajedno s Međunarodnim odborom Crvenog križa (ICRC) da se vrati otprilike 430 000 ratnih zarobljenika, uglavnom iz Sovjetske Rusije, Njemačke i drugih poraženih sila poput Austrije i Mađarske, iako je bilo uključeno i nekoliko drugih narodnosti. Budući kako praktički nije imao proračun, pokazao se vrlo učinkovitim prikupljačem financijskih sredstava i vođom s ciljem.

Nansen je također dobio zadatak organizirati akciju pomoći milijunima Rusa pogođenima glađu 1921.-22. Ponovno radeći s ICRC-om, koordinirao je nabavu i isporuku pomoći u hrani Rusiji sve do 1924. – male količine pomoći u usporedbi s Američkom upravom za pomoć, ali unatoč tome spašavale su živote.

U svojoj trostrukoj ulozi visokog povjerenika za izbjeglice, visokog povjerenika za pomoć i visokog povjerenika za repatrijaciju ratnih zarobljenika, Nansen je stalno apelirao na države da djeluju u skladu s višim idealima. “Nikakva realna politika nije zamisliva u civiliziranom društvu ako nije utemeljena na bratskoj ljubavi, uzajamnosti, uslužnosti, povjerenju…”, napisao je jednom. “Bratska ljubav je realna politika.”

Zapravo, dva puta je dobio Nobelovu nagradu za mir (tako nekako)

Nobelova nagrada za mir 1938. dodijeljena je Nansenovu međunarodnom uredu za izbjeglice, osnovanom nakon Nansenove smrti 1930., “za nastavak rada Fridtjofa Nansena za dobrobit izbjeglica diljem Europe”. Ured je vodio izbjegličke kampove, izdavao Nansen putovnice i pomagao u osiguravanju viza, poslova, lijekova i hrane.

UNHCR-ova Nansen nagrada za izbjeglice dodjeljuje se osobi ili organizaciji s iznimnom predanošću u pružanju potpore izbjeglicama, interno raseljenim osobama ili osobama bez državljanstva. Prvi laureat bila je Eleanor Roosevelt, prva predsjednica UN-ove Komisije za ljudska prava. Među ostalim dobitnicima su američki senator Edward Kennedy, operni pjevač Luciano Pavarotti, humanitarka Graça Machel, Liječnici bez granica i narod Kanade, iako je jednako vjerojatno da će nagrada otići manje poznatoj lokalnoj organizaciji ili pojedincu. Od 2017. UNHCR dodjeljuje i regionalne pobjednike.

Putovnica i nagrada nisu jedine stvari koje nose Nansenovo ime

Fridtjof Nansen imao je briljantan i nemiran um. Da nije bilo čežnje za polarnim istraživanjem, znanstvena karijera bila bi mu prihvatljiva. Bio je jedan od prvih ljudi koji je predložio teoriju neurona – da je živčani sustav sastavljen od odvojenih jedinki, a ne jednog povezanog sustava – i dao je svoje ime “Nansenovim vlaknima” u leđnoj moždini.

Dva morska crva (mizostoma), koje je proučavao kasnije su nazvana M. Giganteum Nansen i M. Grafi Nansen; bocu za vodu Nansen-Petterson koristili su oceanografi za prikupljanje uzoraka dubokomorske vode; posjet Rusiji doveo je do imenovanja željezničke postaje Nansenovka na ogranku transsibirske željeznice; i tu je Mount Nansen na Antarktici, i još jedan u arktičkom području.

Da ne spominjemo bezbrojne inovacije koje je stvorio ili inspirirao u području polarnog istraživanja – skije, sanjke, peći, obuća i odjeća, vreće za spavanje, prehrana, dizajn brodova…

Lik od uvjerenja i hrabrosti – ali i složenosti

Magnetičan, inspirativan, karizmatičan, čelične volje i savršeno društvo. Također, tmuran, introspektivan, zaokupljen samim sobom i vječito uvjeren da je u pravu. Nansenov biograf opisuje ga kao čovjeka koji je oscilirao izmeđi svjetla i tame – mogao je biti neodoljivo šarmantan i uvjerljiv, ali je također bio sposoban za visoko moraliziranje. Svjestan svojih značajnih talenata, često se uzrujavao vjerovavši kako nije dovoljno toga uradio s njima i da je bio uvučen u previše smjerova da bi dao istinski velik doprinos jednom polju.

Ipak, vjerovali su mu i poštovali ga kao čovjeka od načela koji je nastojao pomoći onima kojima je to bilo najpotrebnije, idealistu voljnog pronaći pragmatična rješenja za kaotične posljedice Prvog svjetskog rata. Kao što je Thorvald Stoltenberg, norveški političar i bivši visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, rekao: “S idealizmom, snagom, humanošću i vizijom Nansen je slijedio svoje nepokolebljivo uvjerenje da čovječanstvo mora biti pošteđeno ponavljanja takve devastacije i bijede.”

Izvor: UNHCR.org